Roditelji su se razveli cim se decak rodio. Majka je sinu zabranila da vida oca. Otac je bio dobar covek, ali su o njemu svi govorili da je loš. Decak im nije verovao. Ceznuo je za ocem. Usudio se da mu se obrati tek kad je napunio cetrdeset cetri godine, iako su živeli u istom gradu. Otac je bio srecan. Najzad je doživeo priznanje od jedine osobe koja mu je to priznanje mogla dati, od svog sina. Majka umire, otac dolazi na sahranu, ljubi krst na kojem je pisalo ime njegove negdašnje ljubavi. Decak prvi put, makar i u tim okolnostima, u kapeli, doživljava trenutke celovitosti porodice. Otuda naziv “Tajanstvo spajanja”.

“Ovu knjigu nisam sastavio zbog njega i sebe…Ucinio sam to zbog miliona decaka i devojcica koji nikada nece skupiti hrabrost da se suprotstave slicnim zabranama. Cinim to i zbog onih bezbrojnih majki koje su olako izneverile svoju ljubav i svoju obavezu odvajajuci sinove i kceri od njihovih oceva, nastojeci svim silama da ih odagnaju i iz njihovih snova i mašte cak i kad su pretpostavile da ce bez njih venuti poput iscupanog cveca… …A obojica smo znali kako stoje stvari u vezi sa našim godinama. Cudio sam se obicnosti našeg susreta. Toliko godina išcekivanja, uskracenosti, borbe sa okolinom i sa samim sobom, godine rdave savesti, neodlucnosti, godine i decenije bez dovoljno sigurnosti i samopoštovanja, a sad mi tu sedimo kao umorni gledaoci jedne preduge predstave cije smo mnoge delove vec zaboravili, jedne nepotrebne predstave. I još jednom naslucujem da je sve u nama, i ljudi i stvari, da sve postoji samo onoliko koliko za nas u trenutku postoji, u nama je mera svega, ponajpre mera našeg sopstvenog života. Doista, veliki je zlocin oduzeti sinu oca i oca sinu ali sad kiša pada po simsu, radijatori greju, dva coveka sede, puše i govore o poznatim stvarima iako su se prvi put sreli a svakome se cinilo da ce imati neke druge, važnije reci da izgovori. Sve je sada tu, i prošlost i buducnost.
 - Hoceš pice? …”  

 

TAJANSTVO SPAJANJA
Prosveta , 2000

152 str.
srpski     english